Čitam danima razne tekstove o emanicpaciji žena, o tome ko u odnosu na tu istu emancipaciju plaća račun u restoranu, o tome kako su žene sponzoruše, muškarci glupi, kako žene ne znaju doživjeti orgazam, a muškarcima je po pravilu mali, one sa fakultetskom diplomom loše domaćice, a sponzori bez škole obični glupani i ponekad pomislim reći riječ, dvije onda, da nije vrijedno truda, nekad me prijatelji tjeraju da kažem što mislim, a nekada je bolje da ne izgovorim.

Uz naklon gospodinu Frojdu, počeću od majki. Nekada su žene odgajale ratnike, možda su zato bili bolji domaćini, muževi, očevi, danas, da se ne naljute mnoge gospođe mame, odgajaju se mamine princeze, koji ne mogu ni da potrče, a da ne zapnu i puste sami sebi krv, plačući trče kući, umjesto da obrišu onako krvavo koljeno i nastave dalje, kao što smo mi, ako što su to naši đedovi činili. To što vi gajite, drage gospođe, biće nečiji zetovi, tako svijet neće postati bolje i sigurnije mjesto.

Majkama koje imaju žensku djecu poručila bih sledeće; lijepo je što učite vašu djevojčicu da bude otresita i samostalna, posebno ako redovno uz vaše odobrenje prati popularne TV emisije, sa petnaest godina će već, u nekoj prekratkoj suknji i majčici koja jedva prekriva grudi, podati se prvom i to neće govoriti mnogo o njemu, uglavnom o njoj. Svi smo bili mladi, neka sve gospođe preračunaju svoja prva seksualna iskustva pa neka vide u kom pravcu vaspitavaju djecu, jer iver, kažu, nikada ne pada daleko od klade, a djevojčice sve ranije rade što ne bi baš trebalo. Dakle nisu ni muškarci krivi što im je sve dopušteno.

Nekada je Balašević govorio :”Zvalo me zabranjeno voće s raznih grana”, toga se starija generacije sjeća, danas zabrane ne postoje, sve je ponuđeno i zašto bi muškarac bio džentlemen, kad je dovoljno da bude dovoljno bezobrazan.

A sada da se okrenemo trenutnoj situaciji:  Žene vs. Muškarci.

Za sebe bih rekla da sam old fashion lady. U vrijeme kad sam odrastala klinci od osamnaest godina nisu imali automobile, ni novac, možda tek poneki dobro igrao fudbali, svirao gitaru ili bio bek, vaterpolo as, voljeli smo ih zbog osmijeha, ukradenog dodira, a tek poljupca.

Ne znam zašto se čudimo što muškarci žene tretiraju neprimjereno, u doba prije interneta i porno sajtova sve što smo i jedni i drugi znali o seksu bilo je sve zajedno veliko ništa, ako je neki drug ispričao anegdotu, ili ako je neko probao lagani peting, suština se svodila na sledeće: novo, neistraženo polje, a prvi pokušaji na plašljive dodire, zalutale poljupce, obje strane su to doživljavale kao posebno, uzvišeno iskustvo. Danas klinci prvo dobro prouče internet “literaturu” prema kojoj ženu mora da boli, da bude podređena i tako je sveta bračna obaveza koja donosi potomke i sa njima radost postala jedan opšti svinjac beščašća, jada i gadosti.

Tako smo izgubili poštovanje jedni prema drugima, oni prema nama, jer su ih pogrešno učili, mi prema njima jer:” Kako siješ tako ćeš i požnjeti” i sve je nekako priču dovelo do onog restoranskog stola i ko plaća večeru, ona ili on. Vratimo se malo unazad, na kraju zašto bi on platio večeru ili piće, kad na svim filmovima za odrasle oni to odrade na brzaka, s nogu, nema udvaranja, ćaskanja, jer kako dječaci od starta nauče, žena je samo objekat zadovoljenja njihovih želja, zašto bi joj posvećivali pažnju?

Moji dječaci, vaši očevi su vam trebali reći da su oni to drugačije radili i sigurna sam, ako ima takvih očeva, možda i poneki dječak stasava u pravog čovjeka.

Tužno je da prve generacije odrasle na pogrešnim idejama imaju preko trideset godina, odrasli, zreli ljudi, koji ne shvataju da se ne svodi sve na seks, a kad seks izgubi smisao, zapitaju se zašto im prija ako mi se komšijska mačka uvuče u krilo i tu zaspi.

Dragi muškarci, žena je kao mačka, što je krilo toplije i mirnije, a ruka nježnija to i one bolje predu.

 

Tekst i fotografija : Olja Novaković

%d bloggers like this: