Mršava, vižljasta, izdužena, bez ožiljaka i sa zaleđenim osmjehom gleda me sa reklame za kupaći kostim, u prvom trenutku pogled mi se zaustavi na predugim nogama, ne mogu da ne uporedim, na ravnom djevojačkom stomaku, jedrim grudima, bujnoj kosi i osjetim težinu. Nisam više mlada. Forsiraju nas i bombarduju idealnim mjerama koje je nemoguće postići, zahtjevaju od nas da budemo mladi u uzrastu kada je nemoguće održati tonus i svježinu kože. Poruke tih tijela nas bodu u oči i viču za nama: „ Nisi dovoljno dobra“, a ja baš ne želim da se povinujem pravilima.

Ne želim da budem manekenka sa reklame. Ne želim njene savršene noge, jer su me ove moje sasvim pouzdano vodile kroz život i nikada me nisu izdale. Ne želim njene savršene obline, njene grudi po želji svakog muškarca. Ja ne želim biti želja svakog muškarca. Želim voljeti jednog i biti želja samo jednog pogleda.

Njena savršena koža nema ožiljaka, moje sa ponosom nosim. Svaki od njih je na mojoj koži zapisan kao na pergamentu i svojim postojanjem upisuje po jedno sjećanje i nosi simboliku.

Ovaj je kada sam sa najboljom drugaricom, na sankanju u osnovnoj školi, udarila u kamenu među. Razdvojili su nas tada, a mi smo se uprkos volji drugih ponovo srele i godinama smo podrška jedna drugoj. Ovo je ožiljak sa bazena. More je označilo moj život i oblikovalo me po sebi, sve moje plime i osjeke koje se svakodnevno mjenjaju nastanile su se u meni još u djetinjstvu, jer sam prvo proplivala pa prohodala. Ožiljak od carskog reza. Nosim ga kao oreden za trud, za napor, za volju i kao nagradu za dva osmjeha koja mi je donio. Ne postoji tijelo na svijetu zbog kog bih se ovog odrekla, onoje opomena da sam jača od same sebe i da u meni obitava duh koji prevazilazi i mene i standarde koje nam uskogrude firme nameću plasiranjem svojih.

Zaista ne želim da se plastificiram da bih se mumificirala. Ne želim. Podržavam sve one kojima takve promjene znače. Podržavam sve one koji misle da će ih plastifikacija učiniti sretnima. Ne vjerujem da hoće. Stvar je izbora i podržavam različitosti sve dok ne ugrožavaju druge. To nije moj izbor. Ne vjerujem da jabuka isprskana sa dovoljno voska može vječno ostati svježa, trune iznutra. Ne želim grudi po mjeri muškarca, ove su dvoje djece podigle i dobre su se pokazale. Ne želim vještačke zube sve dok moji krckaju koliko mogu, pa i kad se nasmijem taj osmjeh nije idealan, ali sve dok su moji zubi na broju i taj osmjeh je moj. Ne želim idealne mjere jer ove mjere čine mene onakvom kakva jesam.

Idealna je i smije se i dalje sa savršene reklame, savršenog ambijenta, savršenog izgleda. Sa druge strane kamere je njen život, negdje iza gomile šminkera, stilista, fotografa, koji je uporno dotjeruju i namještaju objašnjavajući joj da prirodno nije dovoljno dobra. Treba joj izmena, popravka, dorada. Njen život je negdje iza gomile pohotnih očiju koje će njeno tijelo gledati mjesecima kao komad mesa na parčetu papira. Njen život je daleko od porodice, od onih koje voli, daleko od nje same. Njen izbor. Njen život i ona najbolje zna koliko joj je teško da ga nosi, čak i sa tim idealnim tijelom.

Moj život je ovdje, u ovom dundastom i oblom koje svake godine izgleda sve oblije, a slatkiši su sve slađi. Ovaj skup kože i mesa je mnoge godine moj vjerni hram koji odoljeva nepogodama. Ne tako savršeno lice koje je iza sebe krije klupko misli neuredno isprevrtanih godinama čitanja, školovanja, usavršavanja, slaganja u rečenice i rušenja starih programa.

Zaista ne želim da budem neko drugi, sretna sam u ovom tijelu trudeći se da ga ne zapustim, njegujem, očuvam i dozvolim mu da ostari dostojanstveno.

Stvarno ne želim da budem manekenka sa reklame, zaista sam sretna kao majka, domaćica, sastavljač rečenica, biciklista, plivač, skakač u more na glavu, onaj koji ne jede životinje, onaj koji podržava prijatelje, onaj koji se nada da će izroniti narukvicu još prije četri godine izgubljenu na plaži.

Sanjar. Maštar. Čitač teške literature. Uživaoc u zalascima sunca. Ranoranilac sa obaveznim prvim jutarnjim udisajima rane svježine. Filozof. Posmatrač života.

Ja sam sve ono što nije moje tijelo već moj um. Ja sam sve ono što je unutar mene, a ne na meni.

Baš neću da budem neko drugi.

Preporučujem isto.

%d bloggers like this: