Četvrti dan, već četvrti put pokušavam da napišem priču o četiri zalaska. Ne ide mi, ne znam odakle da počnem. Potražim značenje broja četiri i stvari postanu mnogo jasnije, četiri elementa, vazduh, vatra, zemlja, voda, četiri strane svijeta. Četvorougao stabilan bez slabih uglova, četvrtog dana stvoreni gradovi. U znaku četiri gradi se ono što će ostati stabilno i odolijevati svim promjenama.

U životu svake osobe postoje četiri poziva za buđenje.

Otvorite oči, zavapite prvi put za vazduhom, gladni ste života u koji ste upravo dospjeli i plačete za beskrajnim nebeskim dubinama koje ste upravo napustili.

Sledeće buđenje vas očekuje u prvoj ljubavi, tada osjetite vrelinu kojom vaše tjelo može goreti od same  pomisli na nečije oči, ruke ili ime, učite se osnovnim koracima kako voljeti.

Treće buđenje doživljavate rođenjem djeteta, osim ushićenja i straha javlja se osjećaj odgovornosti i krivice, nada da ćete vašem djetetu obezbjediti dovoljno dobar život i da ćete biti roditelj koji neće u starosti biti nevoljen i zaboravljen.

Potom spoznaš Boga. Kreatora svih saznanja, opredjeljenja i mudrosti. Otisneš se u njegovu beskrajnu ljubav i zaplivaš sretan.

Prateći plime i osjeke života plivaš najbolje što znaš, trudiš se da nikoga ne uvrijediš, ali ako se svojim izborima zamjeriš odlučuješ se boriti i dalje za svoje načine, za svoju slobodu, za svoje pravo da pratiš svjetlo koje nosiš u sebi. Mnogi su izbori pogrešni i mnogi ljudi koje srećeš su pogrešni izbori, ali samo tako možeš vidjeti razliku između dobra i zla.

Tamna stana nosi velike poklone, maše zadovoljstvima i obećava samo napredak i uspjeh. Bijela strana ti nudi sebe kao mogućnosti izbora, ti si taj koji odlučuje. Ne obećava ništa, opominje da će put biti trnovit, a pustinje ljudskih duša na koje ćeš nailaziti beskrajne.

Život se slegne, uhvati ritam patnje i zadovoljstva, provlačiš se kroz dane i noći držeći se na površini, ne toneš, ali i ne plivaš, održavaš se na vodi svakodnevnice očekujući talas koji će te zauvijek potopiti ili odnijeti na neku nepoznatu obalu na kojoj ćeš započeti novi život.

I tu negdje, sredinom duhovnog bespuća, upravo tu na vodi, doživiš svoje zalaske.

Prvi zalazak ti tek malo odškrine vrata prostranstva obasjanog vrelim sjajem otvorenih mogućnosti. Pred izbore tvoje podiže magle u kojim ćeš prepoznati smisao ako si voljan da putuješ, udišeš duboko mirise borova i znaš da si na pravom putu da prepoznaš obrise vječnosti. Svjetlo je slabo, nepovjerljiv si, razmišljaš da li ti je takvo putovanje potrebno i daš sebi vremena da razmisliš.

Sledeći te uvodi u dublje u razmišljanje, daje ti mogućnost da sagledaš istinu o Kreatoru kroz druge oči, azurne poput morskih obrisa, kroz riječi nekog ko bolje poznaje dubine vjere i ko je zagazio u pustinju krupnijim koracima, a hrabrije gazi od tebe.

Na trećem zalasku sve je rečeno, zajedno gledamo ka pučini. Prepoznali smo se kao saputnici. Riječi više nisu potrebne, potreba je samo tišina, u ovom ritualu posvećenom zajedničkom putovanju dajemo najbolje od sebe, svoje savezništvo. U ovom trenutku mi nismo ni pol, ni meso, nismo ni naše misli, pravovjerni, mi smo tvoj dah i putujemo tebi.

U četiri zalaska preplićemo svoju vjeru i svoju požrtvovanost. Preslažemo se jedno u odnosu na drugo, preslažemo naša uvjerenja i saznanja u odnosu na iskustvo onog drugog. Učimo jedni od drugih, učimo da putovanje ka svjetlu ne mora uvijek ići istim putevima, ali mora biti vođeno iskrenom ljubavlju ka Svevišnjem.

Svjetlo nad zatalasanom površinom se ugasilo, ostaje dugo rumen, zlatan, pa plavičaj odsjaj. Odore neba, mora i sunca klanjaju se zvjezdama koje se ogledaju u vodi.

Skinuli smo maske, odglumili uloge, sada možemo biti ono što jesmo, mali pokretni grumenčići zemlje koji tek privremeno hode istom, ubrzo ćemo se kao prah prahu njoj vratiti. Oplemenjeni buđenjima i zalascima unosimo svijetlo u nove izvore čineći naš život vrijedniji življenja.

Dozvoli sebi da bezgranično voliš, dozvoli sebi da bezgranična ljubav obitava u tebi, dozvoli sebi da budeš voljen, jer samo je ljubav istina zbog koje postojiš, a tvoj smisao je vječno traganje za njom, onom koja već postoji u tebi.

Tekst i fotografija: Novaković Olja

%d bloggers like this: