Nismo se odlučili za takav način izražavanja da bismo bili primijećeni. Šare po našem tijelu govore nijemim jezikom, i teško da tu misao možete čuti. Ne trudite se da tumačite to što vidite, jer kao i uvijek, donijećete pogrešan zaključak. Ne tražite da vam objašnjavamo značenje, jer nikada nećete dobiti cijelu priču…suštinu ostavljamo za sebe, jer ona je naša.

Ne sudite nam zbog smjelosti, jer nije ona inicijator, već duboko sakrivena emocija, u većini slučajeva. Ne definišite nam radnu sposobnost, jer imamo pravo na lični način izražavanja i stav, i napravili smo izbor po svom nahođenju, i pritom ne ugrožavamo druge. Ne trudite se da shvatite, jer nam to razumijevanje i odobrenje nije potrebno, mi smo davno donijeli odluku, i osjećamo se cijeli…ne smjeli.

Toliko ožiljaka donese život, i nosimo ih na koži i srcu, kao sjećanje, i niste pitali odakle te rane…niste pokazali prstom u njih, zato pustite naše tetovaže.

Jednako smo emotivni, ranjivi, poročni i agresivni kao svi koji gaze zemljom…jednako smo roditelji i djeca, braća i sestre,vjerni prijatelji i vrijedni u svom poslu, kao i vi bez šara po tijelu.

…zato vas sve ponovo molim, ne sudite nam, ne čudite se i ne gledajte nas drugačije, jer mi nismo drugačiji, samo smo cijeli i slobodni na svoj način.

Hvala vam na razumijevanju.

July 10, 2017 · Podgorica

 

Tekst i tetovaža rad : Bojana Vujisić

%d bloggers like this: