Pitam ponekad
pritajenu paganku
pravoslavljem potisnutu
– patnjom pobjedi prvorođeni
pa prenese plamen potomcima?
Prekorim pogledom predrasude
previše prkose praznim ponorima
pravi put pokazuje promišljenost,
putem promisli putujemo pravovjerni.
Pri prsi pravednika
pečat prislile prisloniše,
previše pritiska ponekome,
ponekome premalo.
Promišljam:
potrebom pravoslavlja, požudom paganstva,
pravom potomka, požrtvovanošću predaka.
Putem pođi prvorođenog,
potamni pozlatu ,polomi porcelan,
preplavi pomorije, pronađi polove,
preživi potope…
poslije potrage,
prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti
pa ponovo…
%d bloggers like this: