Ti si moja neispunjena cjelina.
Da imaš uglove mogla bih na nekom od njih dugo sjedeti. Ljuljala bih se u zraku i dopuštala da mi vjetrovi promjenjljivih mrse kosu dok očekujem rezultat. Posmatrala bih te kako spavaš u svim onim uglovima u koje neću zalaziti,  a u tom jednom, koji sam izabrala za sebe, ili si ga ti izabrao za mene, mogla bih razapeti šator, naložiti vatru i pod zvjezdanim nebom, svih onih noći u kojima smo djelili sebe jedno na drugo, bila bih sretna.
Ako bi imao tri ugla, za sebe, nju i mene, odlomila bih se ljutnjom i kotrljala dugo dok ne postanem bezuglasta.
Uglomjerom nikada ne bih mjerila veličinu ugla u kom me čuvaš, jer nekad i manji uglovi znaju čuvati tajnu koja se ne može ni proračunati, ni uračunati u one jednostavnije probleme, pa ostaci iza zareza izgledaju neosvojivi običnim okom i umom.
Uglom oka gledam te dugo i imam osjećaj da si kvadrat. Ograničavaš mene na svoje mogućnosti, ograničavaš sebe ispod svojih mogućnosti, tako jedno drugom postajemo dvije nepoznate, dok pokušavaš da nas uračunaš jedno u drugo i gubiš stranice svakim odbijanjem da se proširiš.
Koliko uglova tvog života zahvatam , pitam se i dalje?
Ti si moja neispunjena cjelina.
Trudim se da dosegnem sve krajnje linije tvog postojanja i dok se prelivam preko granica uporno mi se čini da nisam dovoljna da te ispunim. Možda sam na pogrešnom zadatku? Možda ova krivulja tvoje nepromjenjljive nenaklonosti nije podešena za moje proračune?
Potražila bih ugao u kom spavaš, ali bojim se kojom računicom je zauzet.
Sjedim tako u uglu neispunjenih očekivanja i samo vrhom stopala dodirujem more nepoznatih.
Ne znam da računam, čak nemam ni uglove, gar moje logorske vatre naružuje tvoje jasne jednačine i vidim nije ti pravo. Oči navodim na druge linije horizonta. Teško se navikavam na nove zadatke pa se još jednom uvučem u uglove tvog postojanja, samo da provjerim postojim li tamo i dalje. Nema me.
Negdje na ravnoj liniji tvojih osjećanja vidim tamne mrlje koje za sobom ostavlja gumica izbora. Iza znaka za jednakost nema ništa za nas. Oblak nacrtan u uglu tokom dugokog razmišljanja, koji se pokazao kao odličan bijeg od neriješivog problema, sada se čini pravo odmorište za mene.
Uračunaću u tvoje odlaske i moja mnoga ostajanja pa ću dobiti zbir čekanja koji je nejednak količini želje da ti pripadam.
Ti si moja neispunjena cjelina.
 
Autor : Novaković Olja

Hits: 1